"Priče iz Indije" - Nikola Đurđević

Iz tiska je upravo izašla knjiga "Priče iz Indije", autora Nikole Đurđevića.

Knjigu, po cijeni od 74,90 kn (u cijenu je uračunato pakiranje i poštarina), za sada možete nabaviti izravno od autora na e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript  

Više o knjizi

U ovom ćete jedinstvenom izdanju pronaći predivne bisere mudrosti koji potvrđuju činjenicu kako univerzalne teme i dubokoumne poruke mogu privući pažnju suvremenog čitatelja, jer se dotiču vječnih pitanja za kojima i danas tako radoznalo tragamo. Upravo ta vječna ljudska pitanja o sudbini ili karmi, smislu života, reinkarnaciji, seljenju duše, prosvjetljenju, odvojenosti od materijalne iluzije i duhovnom spasenju, nezaobilazne su teme indijske književnosti, filozofije i teologije. Zbog tog ih razloga nije bilo moguće zaobići ni u ovom izdanju. Autor je, izabravši četrdeset predivnih priča, nastalih u različitim razdobljima indijske povijesti, nastojao oživjeti univerzalnu bit indijske duhovne mudrosti u obliku lako shvatljivom čovjeku na početku dvadeset i prvog stoljeća.
U knjizi se nalazi i "Rječnik" sa slabo poznatim indijskim pojmovima i riječima koji se spominju unutar ovoga izdanja.

O autoru

Nikola Đurđević - pisac, numerolog i slikar. U razdoblju od 1988. pa do 1994. godine studira vedsku filozofiju u Stockholmu (Švedska), Jandelsbrunnu (Njemačka), Mayapuru (Indija, Bengal), Vrindavanu i Radhakundu (Indija, Utar Pradesh).
Autor je brojnih članaka i eseja na temu numerologije i različitih divinacijskih tehnika te urednik više časopisa.
Autor je i Majstor-Učitelj sustava “Orion numerologije”.
Aktivno se bavi i pisanjem književnih djela različitih žanrova, digitalnom umjetnošću i slikanjem. Živi i radi u Zagrebu.

Djela:

"Je li reinkarnacija mit ili zbilja?" - Nikola Đurđević i Krunoslav Đurđević (Zagreb, 2001.)
"Karma i slobodna volja" (Zagreb, 2007.)
"Priče iz Indije" (Zagreb, 2010.)

Izdvojeni odlomci iz dvije priče sadržane u knjizi

Neposlušni sin

Jedan je brahmana imao vrlo neposlušnog sina koji se zvao Varma. Varma bijaše doista pravi pokvarenjak; činio je on raznorazne opačine i gadosti kojih bi se postidio i sam Ravana, kralj svih Rakshasa. Nitko od članova obitelji, rodbine i prijatelja ne usudi se prigovoriti Varmi zbog njegovih nedjela, jer su se svi odreda bojali njegove osvete. Ipak, jednoga dana ocu je prekipjelo te ljutit dovede sina pred Maharaju, obrativši mu se ovim riječima:
“Dragi Maharaja, molim te, pomozi mi da sperem ljagu sa svoga imena zbog počinjenih gadosti ovoga nitkova, moga sina, koje je on počinio spram obitelji, rođaka, prijatelja, susjeda i svih stanovnika ovoga grada. Evo, baš jučer, napao je jednu djevojku te joj nožem načinio ožiljak posred lica. Ja više ne mogu trpjeti njegova zlodjela! Molim te, čini s njim što god hoćeš i spasi me sramote koju mi taj nitkov nanosi već godinama.”
Saslušavši ogorčena oca i razmotrivši kod svojih sudaca sve optužbe koje su dotad stizale na račun njegova neposlušna sina, Maharaja osudi Varmu na smrt. Ipak, na čuđenje svih prisutnih, odmah zatim odredi i odgodu izvršenja kazne.
“Zašto ga ne ubiješ odmah?” upita ga začuđeno otac.
“Ne dvoji o mojoj odluci”, odgovori mu Maharaja, “već me poslušaj, i točno za dva mjeseca dovedi svoga sina na moj dvor, kako bi mu moji vojnici odrubili glavu.”
Tako i bî. Nakon dva mjeseca, ogorčeni otac izvrši Maharajinu naredbu te se pojavi na dvoru sa svojim neposlušnim sinom.
“Zašto si tako mršav i ispijen?” upita Maharaja mladića. “Pa, nisam ti zabranio jesti.”
“Od onoga dana kada sam čuo tvoju presudu, Maharajo”, odgovori mu jedva čujnim glasom Varma, “neprekidno sam, dan i noć, razmišljao o smrti koja mi se neumoljivo približava. Tako sam izgubio želju za jelom, spavanjem i za bilo čime.”
“Istina je”, nadoda njegov otac. “Po cijele je dane samo ležao i razmišljao.”
Maharaja se na čuđenje svih nasmije širokim osmijehom.
“Da, presudu sam i odgodio upravo iz toga razloga da bih te podučio što znači bojati se smrti”, razotkri Maharaja svoj naum. “Taj te je strah, Varma, učinio sada krotkim i poniznim.”
Vidjevši suze pokajanja u dječakovim očima, Maharaja blagim tonom nastavi:
“Sveti nas spisi uče kako mudra osoba zna što je strah od smrti, i kako će se osloboditi od nje. Ona neće gubiti svoje dragocjeno vrijeme na budalasta djela te se hirovito i neodgovorno odnositi prema zakonima koje je utvrdio sam Svevišnji.”
“Molim te, Maharajo”, zavapi dječak, “budi moj učitelj i pouči me kako da se iskupim za grijehe koje sam počinio.”
“To neće biti lako”, odgovori Maharaja, “jer cijena iskupljenja katkad zna biti vrlo visoka.”
“Ako se ne iskupim za svoja nedjela, kralju, moj život ionako više nema smisla”, zaplače dječak, pavši ničice pred njegova stopala.
Dirnut dječakovim pokajničkim stavom, Maharaja mu reče:
“U redu, ako tako želiš! Slušaj me sada pažljivo! Moji će ti vojnici staviti na glavu posudu punu ulja. Tvoj je zadatak da s tom posudom prođeš kroz cijeli grad a da pri tome ne proliješ ni jednu jedinu kap ulja. Ako se to dogodi, moji će te vojnici ubiti na licu mjesta”.
Pristavši na Maharajin prijedlog, Varma s posudom ulja na svojoj glavi krenu izvršiti ovaj gotovo nemogući zadatak. Na putu kroz grad pratili su ga Maharajini vojnici, njegov otac i brojna svjetina koja se usput skupila...

Guru i učenik

Učenik zamoli svoga gurua da ga povede sa sobom u jutarnju šetnju na koju je ovaj običavao ići svakoga dana.
“U redu”, složi se guru. “Ali za vrijeme šetnje nemoj me ništa pitati. Ako putem bilo što kažem, a ti ne uspiješ shvatiti smisao mojih riječi, pitaj me o njima tek kada se vratimo u ashram.”
Učenik pristade i tako se obojica zaputiše vijugavim puteljkom prema šumi. Ubrzo naiđoše na mladoga princa koji je tuda prolazio svojom kočijom u pratnji nekoliko mladih djevojaka.
“Živi zauvijek, mladi prinče!” blagoslovi ga guru.
Nešto dalje susretnu jednoga sveca.
“Ti možeš i živjeti i umrijeti, svejedno je”, reče guru tomu svecu.
Na ulasku u šumu ugledaše brahmacharija kako mantra na svojoj japa-mali.
“Dragi brahmachari, ti možeš odmah umrijeti!” reče mu radosno guru.  
Učenik do tada ne uspije shvatiti smisao ni jednog od blagoslova koje je njegov guru podario putem, ali se i dalje potrudi održati svoje obećanje, ništa ne govoreći. U šumi su susreli lovca koji je bio u potrazi za plijenom.
“Ti nemoj ni živjeti ni umrijeti”, reče mu guru ozbiljnim tonom.
Tek što su se vratili u ashram, učenik se više nije mogao suzdržati te brže-bolje upita svoga učitelja:
“Dragi moj guru! Moram iskreno priznati da ništa nisam shvatio od onoga što si danas rekao osobama koje smo putem susreli. Molim te, možeš li mi rastumačiti što se krije iza tvojih blagoslova koje si im dao?”.
“Slušaj me pažljivo”, odgovori mu guru...