Prosječna ljudska svakodnevnica i slika, koja se tek u nijansama razlikuje od osobe do osobe, mogla bi se svesti pod jedan univerzalni obrazac ponašanja: spavanje, ustajanje, hranjenje, te rad, i opet rad, kao i briga o koječemu. I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, svaku godinu.
Naime, današnji čovjek živi svoj svakodnevni život unutar svojevrsne kukuljice i ponaša se kao da je u nekom stalnom snu. A provodeći život u takvoj kukuljici, automatski, gotovo prema nekoj navici, nije spreman za promjene. Tako je duboko uvjetovan odgojem i društvom u kojem živi, pa mu razmišljanje o nečem novom, k tome i potpuno drukčijem, rijetko kada pada na pamet.

Međutim, obično se u našem životu dogodi nešto potpuno neočekivano što nas probudi iz našeg sna, a to neočekivano često se zna javiti u formi nekog lošeg iskustva. Možda doživimo neko traumatsko stanje, neku duboku krizu, bolest, gubitak ili slično. Tek tada počinjemo dublje razmišljati i shvaćati da bi život mogao biti i nešto više od puste svakodnevne rutine, prekidane tek povremenim stresnim situacijama.
Dakle, u tim trenucima, krećemo u potragu za mogućim rješenjima, okrećemo se sebi, prolazimo stalna usavršavanja, te potičemo svoj vlastiti razvoj. Konačan ishod je promjena stava o nama samima, i ulaganje većeg napora s ciljem promjene dotadašnjeg stanja.

Pitanja

No ovdje se nužno nameću sljedeća pitanja. Moramo li čekati i doživjeti neko loše iskustvo kako bismo poradili na svom razvoju? Koliko puta trebamo pasti da bismo se jednom za svagda odlučili pokrenuti naprijed - prema novim spoznajama i boljoj kvaliteti življenja?

Jasno je kako se trebamo probuditi iz tog začaranog kruga, iz tog i takvog sna, okrenuti se sebi, susresti se sa sobom, i suočiti se sa spoznajama koje se pri tom nužno javljaju, a izviru iz vlastite nutrine.

Novo iskustvo

Osobno, ne smatram se nekim posebnim znalcem na tom polju. I ja sam samo jedan od učenika, poput ostalih tragatelja za istinom. Ali iz vlastitog iskustva mogu reći da što više proučavam, učim, primjenjujem i podučavam, to više otkrivam koliko je dubok i velik vlastiti potencijal unutarnje “više svijesti”. On je kreativan onoliko koliko vam to vaša mašta dopušta.
Ukoliko “ulovimo” i iskoristimo trenutne iskre nadahnuća, pred nama se otvaraju nove neograničene mogućnosti. Upravo tako nastaje i umjetnost, svakidašnji život, ali i onaj naš “novi život” zasnovan na unutarnjem vodstvu. A svi mi možemo postati (što na neki način, zapravo, već i jesmo) i umjetnici i stvaratelji. Neki od nas to će postići lakše, neki teže, ali uz malo dodatnog napora svi to možemo. Svakom je od nas, već samim činom rođenja, pružena takva mogućnost. Sve što trebamo učiniti je da taj uspavani potencijal probudimo. Dakle, ovdje se ne radi o nečemu što je Bogom dano samo određenim pojedincima, već o nečemu što je Bogom dano svima. To je nešto što se lako može probuditi i naučiti.

Ukoliko “ulovimo” i iskoristimo trenutne iskre nadahnuća, pred nama se otvaraju nove neograničene mogućnosti. Upravo tako nastaje i umjetnost, svakidašnji život, ali i onaj naš “novi život” zasnovan na unutarnjem vodstvu...