Utjecaj energije na sva živa bića možda bismo mogli najlakše dokazati kod tretiranja biljaka i životinja. Naime, svi ortodoksni protivnici postojanja univerzalne životne energije objašnjavaju sam bioenergetski tretman kao jedan sugestivan ritual, gdje kasnije i poboljšanje zdravstvenog stanja kod korisnika bioenergetskog tretmana smatraju kao produkt autosugestije samoga korisnika. Sasvim je sigurno da sama vjera u terapeuta i pozitivno razmišljanje o tretmanu može doprinijeti bržem ozdravljenju, ali vjera doista nije osnovni preduvjet za ozdravljenje.
Svima nam je poznato da će svatko, što držim sasvim u redu, pomoć najprije potražiti u medicini. Dakle, kada se zdravstveni problem počinje očitovati u prvoj fazi, sigurno je da svatko ima vjeru u svoga liječnika te da očekuje da će ozdraviti. No, što duže to stanje bolesti potraje, vjera u ozdravljenje sve više slabi, pa sa sigurnošču mogu reći kako ona nije osnovni preduvjet za ozdravljenje. Kakvu vjeru može imati osoba koja dugi niz godina pokušava uz pomoć alopatske medicinu doći do zdravlja i to bezuspješno. Istina je sasvim druga.
Naime, kada pojedinac izgubi vjeru u svoje ozdravljenje, tek se tada odlučuje za alternativni vid pomoći.
On razmišlja: “IDEM POKUŠATI, JER IONAKO NEMAM ŠTO IZGUBITI”.
Pojam “vjera” objasnio bih kao moć sugestije nad nekim u prvoj fazi te potom i razvijanje autosugestije kod same tretirane osobe. No, na koji način možemo sugestivno djelovati na malu djecu, biljke i životinje? Dakako, nikako.
Životinje za razliku od ljudi posjeduju jedan povećani senzibilitet; one nisu toliko ograničene materijalnim pojmom te taj urođeni senzibilitet kasnije slabi u manjoj količini.
Često sam energetski tretirao različite životinje i to većinom na daljinu, a manjim dijelom i osobnim kontaktom. Mogu reći da su to prekrasna iskustva te da kasniji odnosi s nekom od tih životinja pobuđuju na razmišljanje. Naime, nekoliko životinja iz neposredne blizine mog stanovanja, koje sam nakon tretmana na daljinu imao priliku vidjeti, natjeralo me na ozbiljno razmišljanje i objašnjavanje tog stanja. Iz mnoštvo primjera izdvojit ću one koji su po meni najzanimljiviji.

Nemoćna krava

Jedan od korisnika mojih tretmana požalio mi se da ima problem s kravom. Naime, nekoliko tjedana nešto se čudno s njome događa, a zadnji tjedan ne može niti ustati. Veterinari su pokušavali injekcijama popraviti njezino stanje, ali nije bilo nikakva pomaka pa su vlasniku predložili da je odvede u klaonicu. Tu istu večer odradio sam tretman na daljinu i nestrpljivo očekivao drugi dan kako bih dobio povratnu informaciju. Sutradan ujutro vlasnik me nazvao i rekao da njegovom čuđenju nije bilo kraja. Kada je ujutro ušao u staju zatekao je svoju kravu kako normalno stoji na nogama.

Rotvajler iz Podravine

Gospođa R.L. iz Podravine me zamolila prilikom svog dolaska da pomognem njezinom psu. Njezin rotvajler već danima nije uzimao ni hranu ni vodu. Natočio sam dvije litre vode u plastičnu bocu te je energizirao, a gospođi sam savjetovao da tu vodu kao piće ponudi svom ljubimcu. Te iste večeri tretirao sam psa na daljinu. Sutradan je uslijedio veseli poziv i informacija da je pas pio vodu te da uzima hranu. Nakon nekoliko mjeseci putovao sam kroz mjesto gdje stanuje gospođa te svratio kod nje na kavu. Rotvajler je bio u svom ograđenom boksu, a kada sam mu se približio, u prvi je tren prema meni krenuo agresivno, a potom zastao te me njuškao kao starog znanca i prijatelja na čuđenje svih očevidaca (taj pas ima čvst i agresivan karakter). No, moj prijatelj, koji je bio sa mnom, i dalje je bio meta pasjeg režanja. Činjenica je da me je rotvajler “osjetio” i prepoznao u meni prijatelja koji mu je iskreno pomogao u nevolji.

Mirni Lesi

Jedna gospođa iz moje okolice zamolila me za pomoć njezinom psu koji je već bio podvrgnut veterinarskom liječenju. Budući da prognoze nisu bile baš vedre, zamolila me da mu pokušam pomoći. Tom sam psu tri dana radio tretman na daljinu. On se oporavio što je najvažnije, no ipak vjerujem (a to valja uvijek napomenuti) da bioenergija može biti samo dopuna medicini, ali ne nikako i primarni faktor.
Nakon nekoliko dana osobno sam posjetio gospođu. Bilo je ljeto, a budući da je ona bila vani u ljetnikovcu, sjeo sam za stol. Ispričala se da mora psu dati vodu te da je sačekam pa ćemo popiti sok. Kada je otvorila ograđeni prostor u kojem pas boravi, on je nasilno istrčao pored nje i krenuo prema meni. Došavši do mene, skočio je na stol i nijemo me gledao. Zamolio sam gospođu da ga ostavi na miru jer mi to ne smeta. Dok smo kasnije ispijali sok, pas je cijelo vrijeme mirno ležao pored mene. Inače, ta gospođa ima frizerski salon i velik broj prijatelja koji joj svakodnevno dolaze pa je bila začuđena ponašanjem svoga psa. Naime, bilo joj je čudno što je nasilno izašao iz ograde jer to nikada ne čini, a zatim i to što je skočio na stol. No, ono što ju je najviše iznenadilo bilo je to što je cijelo vrijeme bio ispružen pored mojih nogu, jer obično, kada je slobodan, njuška unaokolo i izbjegava strance.

Sijamski mačak

Tretirajući jednog sijamskog mačka s bolnom jetrom, koji je također bio pod veterinarskom terapijom, stekao sam jedno veliko iskustvo. Za vrijeme tretmana, koji je bio direktan, mačak je mijenjao raspoloženje. Naime, na početku je bio miran, sve dok nisam rukom došao iznad jetre, a tada bi jauknuo. Na samom završetku, kada je razina energije bila iznad njegovih potreba, jednostavno je postao nemiran da bi se na kraju udaljio od mene i naveliko me zaobilazio. Ista takva situacija ponavljala se sva četri dana koliko je trajao njegov oporavak i moje tretiranje.

Ranjeni jazavčar

Pas moje susjede (jazavčar) imao je sukob s jednim njemačkim ovčarom i pritom, naravno, izvukao deblji kraj. Naime, bilo mu je povrijeđeno uho, njuškica i oko, a i na samoj glavi je zadobio malu rupicu. To se dogodilo u utorak, a u srijedu ujutro tretirao sam toga psića dvadesetak minuta. Najprije je spremno primao energiju, da bi se kasnije odvukao od mene ne želeći je više. Poslije podne sam morao otputovati. U subotu sam nakratko svratio u prodavaonicu za kućne ljubimce u kojoj radi moja susjeda. Saznao sam kako je nakon mog tretmana u srijedu njezin psić bio puno bolje te je izašao van, no u četvrtak je opet bio loše te je odbijao vodu i hranu. Dakle, do subote nije ništa jeo niti pio. Susjeda me ponovno zamolila za pomoć. Nažalost, opet sam morao na put pa sam energizirao jednu konzervu. Također, rekao sam joj da mu u 16.00 sati toga dana natoči vodu koju ću energetizirati i uraditi tretman na daljinu. Povratnu informaciju o njegovom stanju dobio sam tek u ponedjeljak nakon povratka s puta. Vijesti su bile zadivljujuće. Psić je u subotu iza 16.00 sati počeo jesti iz energizirane konzerve te je popio svu vodu. Tako njezin pas nije morao biti podvrgnut veterinarskom liječenju. Kasnije, taj je pas uvijek volio dolaziti k meni i umiljavati se ne bi li dobio malo energije koju je prepoznao i rado je primao. Činio je to tako što je namještao pojedine dijelove tijela ispred mojih dlanova.

Njemačka ovčarka

Jedna je kolegica došla s njemačkom ovčarkom kod mojeg prijatelja. Na dvorištu, budući da je bilo ljeto, bilo je mnogo prisutnih. No, ta je kujica nekako od svih prisutnih izabrala baš mene; nježno mi se umiljavala pa me to ponukalo da demonstriram svom društvu kako životinje reagiraju na bioenergiju. Bili smo u krugu, a ona u sredini. Neprimjetno sam dlanove okrenuo prema njoj i slao joj energiju. No, za divno čuda, ona kao da je nije htjela. Naime, gledala me i protestirala lavežom, te zaboravila ranije prijateljstvo. Prosudbu o tome je li njen lavež dokaz da životinje osjećaju energiju ili je on ipak puka slučajnost, prepuštam vama. U svakom slučaju, apeliram na humaniji odnos prema svim životinjama, bilo da su one naši ljubimci ili ljubimci nama nepoznatih osoba. Podijelite hranu, ljubav i toplinu sa životinjama, jer će nam one to znati uzvratiti. Ne zaboravite da je karakter vašeg kućnog ljubimca zrcalo vas samih te da on u svakom trenutku djeluje na način kako to sami činite. Mnogo je napuštenih životinja po gradovima koje zbog nebrige mogu biti jadne i bolesne. One mogu biti i prijenosnici bolesti, pa čak i agresivne. Time nerijetko predstavljaju opasnost i za samog čovjeka. Međutim, odgovornost za njihovo stanje na kraju ipak snosimo mi - Ljudi.