Rad na sebi

Laslo Pinter

Ponedjeljak, 18.02.2008

Dualizam, koji je sastavni dio našeg ljudskog mišljenja i doživljavanja stvarnosti, možemo naći i u razmišljanju o smislenosti vjerovanja ili prakticiranja neke duhovne discipline U nekoliko sljedećih članaka pisat ću o najosnovnijim pojmovima i nedoumicama s kojima se susretne svatko tko sebi postavi pitanje “Tko sam ja?”, te na njega pokuša odgovoriti. Motivacija i izbor puta Najčešći razlozi zbog kojih ljudi krenu na put upoznavanja sebe su psihička kriza ili fizička bolest. Drugi krenu zato što ih na to motivira partner ili prijatelj koji je uključen u neku vrstu rada na sebi. Neki su u taj rad krenuli zbog radoznalosti, osjećajući unutrašnji interes koji ih privlači. Mnogi su imali neko neobično duhovno iskustvo, primjerice, viziju, “ukazanje”, ili san koji ih je privukao i zainteresirao. Ima i onih koji su oduvijek htjeli pomoći drugima pa ih je ta čežnja približila duhovnom putu. Osobno vjerujem da duhovna čežnja postoji u svakom čovjeku, da je ona sastavni dio našeg duhovnog ustrojstva. Iz te su čežnje nastale sve religije i svi duhovni putevi koje je čovječanstvo stvorilo i koje i dalje stvara s ciljem ponovnog postizanja potpunosti, sreće, samopročišćenja, spasenja, prosvjetljenja, itd. Međutim, unatoč učestalom vjerovanju da je duhovna čežnja utkana u duševnu građu svakog ljudskog bića, postoji i suprotno učestalo vjerovanje da je ta duševna čežnja neka vrsta djetinje zablude kojom je čovječanstvo od davnine opijeno, da je ona rezultat čovjekove nemoći da ovaj zemaljski život ispuni onim za čime čezne, pa zbog toga svoju nemoć kompenzira maštanjem o nekoj zagrobnoj sreći i onostranom rajskom stanju potpune sreće, bezbrižnosti i ispunjenja. Ne trebamo potcijeniti ovu drugu struju mišljenja koja ne vjeruje u postojanje duhovnog izvan granica tjelesnog, zemaljskog i koja se često poziva na zdrav razum, logiku i naučnu egzaktnost, tvrdeći da je na znanstvenim osnovama nemoguće dokazati postojanje duhovnog svijeta. Ta struja mišljenja često ističe da su načini na koje ljudi vjeruju i pokušavaju postići duhovni napredak naivni i apsurdni, a često dovode i do krajnje negativnog i neetičkog ponašanja i djelovanja, npr. vjersko-ritualnih sakaćenja, spaljivanja bračnog partnera s pokojnim suprugom ili vjerskih ratova, da spomenem samo najapsurdnije i najokrutnije primjere. Dualizam i suprotnosti Dualizam, koji je sastavni dio našeg ljudskog mišljenja i doživljavanja stvarnosti, možemo naći i u razmišljanju o smislenosti vjerovanja ili prakticiranja neke duhovne discipline. Upravo je taj dualizam i stalna procjena što je dobro, a što loše, za nas suštinska odlika naših života koja nam omogućuje promjenu i duhovno sazrijevanje. Međutim, strpljivim promatranjem tog dualnog karaktera i relativne istinitosti svakog stava koji možemo zauzeti, kao i svakog djelovanja koje možemo poduzeti, duhovno zreli ljudi su uvidjeli da je mudro uzeti u obzir obje strane dualne manifestacije života. Uvidjeli su da sposobnost doživljavanja i sagledavanja obiju strana dualiteta, kao i uvid u razloge naše stvarne privrženosti jednoj strani istine, otvara svijest za širi uvid ili spoznaju, koja je plod koji sadrži sjeme novih mogućnosti i promjene. Zato duhovna učenja ističu da je sukob i grčevito zastupanje samo jedne strane u nekom sukobu istina nemoguće riješiti bez traženja istine koja u sebi pomiruje obje sukobljene istine; zato govore o sjedinjenju suprotnosti, o uvidu u jedinstveno izvorište svih suprotnosti. Da li vi pronalazite i koristite vrijednosti i istine iz obiju naizgled suprotnih i nespojivih istina? Znate li odustati od dogmatičnog i jednostranog mišljenja kojem podliježete, a da pri tome ne padnete u zamku površnog i nepromišljenog relativiziranja svega? Sjetite se na koji način zastupate neki dogmatičan i jednostran stav, primjerice, da je vaš način rada na sebi ili duhovna tehnika koju ste izabrali upravo ona najbolja. Pokušajte osjetiti koje bi bile vaše reakcije kad bi vam netko rekao da ste si to umislili, da ste se prevarili, da to uopće nije istina. Dajte si vremena za doživljaj i iskustvo prije nego što nastavite sa čitanjem. Ako se niste mogli naći u ovoj strani dualnosti, možda ste skloniji drugoj. Prisjetite se u kojim sve situacijama relativizirate svaku istinu, primjerice, jeste li skloni stavu da su svi duhovni putevi koje poznajete podjednako dobri i istiniti, te da će vas svi dovesti do cilja? Pokušajte vidjeti kako je to povezano s vašim pokušajima da izbjegnete sukobe i konfrontacije. Na koji način vas to eventualno sprječava da zauzmete jasan stav o nečemu u životu? Utiče li to da vaše mišljenje ljudi ne uzimaju za ozbiljno? Ovim želim naglasiti da osobama koje su sklonije dogmatskom, jednostranom zastupanju svoje istine nedostaje fleksibilnosti koja bi im pomogla da s istom oštrinom sagledaju svaku novu moguću istinu, a upravo bi kroz sagledavanje razloga vlastite emocionalne privrženosti istini, koju jednostrano zastupaju, mogli doći do produbljivanja svoga uvida. Vlastiti stav Na drugoj strani tog dualiteta nalaze se osobe koje su sklonije površnom relativiziranju svake istine. One slute da je na dubljoj duhovnoj razini takav stav istinit, slute da sve očitovano ima svoj dualan i relativan karakter. Međutim, ono što takve osobe ne uviđaju u pravoj mjeri je da površno, automatsko relativiziranje nije isto što i dubok uvid u jedinstvo svake suprotnosti. Prvo ne traži nikakav duhovni napor i otupljuje naše umne sposobnost, dok dolaženje do vlastitog dubljeg uvida zahtijeva mentalni i emocionalni angažman i produbljuje naše duhovne kapacitete. Kroz takvo kontempliranje suprotstavljenih istina dolazimo do vlastitog uvida i vlastitog argumentiranog stava. Nakon toga nećemo bježati u površno relativiziranje, nećemo bježati od konfrontacije jer smo naučili konfrontirati sebe. Za vas koji ste zainteresirani za produbljenje vlastitog uvida u podrijetlo vaših motivacija i izbor vlastitog duhovnog puta, pripremio sam nekoliko pitanja. Dajte si vremena i pokušajte iskreno odgovoriti na njih.     Zašto sam izabrao/la baš ovaj put?     Pomaže li mi on da ispunim svoje životne čežnje?     Što me motivira da radim na sebi?     Jesam li svjestan/na vlastitih skrivenih namjera i motivacija (vlastitih podvojenosti) vezanih za moj duhovni razvoj?     Kako moje skrivene motivacije utječu na moj izbor duhovnoga puta?     Postoji li neki drugi put koji bi više odgovarao mojim stvarnim potrebama?     Koliko sam upoznat/a s načinima, ciljevima i dosezima određenih duhovnih puteva?     Kako mogu upotpuniti svoju informiranost i kompetentnost u svezi različitih načina rada na sebi, njihovih ciljeva i sfera djelovanja?   Ako vas vaši odgovori na ova pitanja eventualno uznemire, to nije ništa neprirodno ili loše. Uznemirenost može biti znak da ste aktivirali vlastito nesvjesno. Predlažem vam da te osjećaje prihvatite kao naznaku novih mogućnosti koje vam vaša duša šalje. U sijedećem ću broju pisati o važnosti orijentacije i mapiranju duhovnog puta, o skraćivanju lutanja i kretanja u jednom te istom krugu. Duhovna učenja ističu da je sukob i grčevito zastupanje samo jedne strane u nekom sukobu istina nemoguće riješiti bez traženja istine koja u sebi pomiruje obje sukobljene istine.

Zadnja Promjena ( Petak, 19.03.2010 )