Nekontrolirani napadi uzastopnog kihanja, šmrcanje, suzenje i crvenilo očiju, pečenje i curenje nosa poput slavine - sve su to znaci alergijske reakcije. I to oni blaži. Težim oblicima alergije svojstvene su smetnje disanja, pretjerano izlučivanje sluzi u dišnim putevima te reaktivna kontrakcija glatke muskulature u stijenkama bronhiola - astma.

Imunosni sustav i alergije

Imunosni sustav predstavlja sigurnosni sustav koji brani organizam od različitih napadača. Opskrbljen je različitim vrstama stanica koja mogu razlikovati “vlastito” od “tuđeg”. Specijalizirane stanice imunosnog sustava vrlo precizno dešifriraju svaki protein koji uđe u krvotok (obično u sastavu membrana stanica, rjeđe kao izdvojena molekula) te vrlo brzo odrede da li ga treba napasti i odstraniti ili ne. Takvi proteini koji se nalaze u membranama ili ovojima mikroba (bakterija i virusa), ili u membrani određenih stanica (npr., stanica raka ili krvnih stanica), predstavljaju tzv. antigene. Ukoliko imunosni sustav prepozna neki antigen kao nešto “tuđe”, započet će čitav slijed reakcija koje će voditi konačnom cilju: uništenju mikroba i otklanjanju neposredne opasnosti za organizam.

Imunosni sustav je za svoju zadaću vrlo dobro opremljen i njegove reakcije u normalnom, zdravom organizmu su vrlo brze, učinkovite i precizne. Zahvaljujući tome bez većih problema preboljet ćemo čitav niz virusnih bolesti, zadnjih godina poznatih pod nazivom “viroze” koje haraju tijekom zimskih mjeseci, preboljet ćemo gripu, preboljet ćemo tijekom djetinjstva tzv. “dječje bolesti” (koje su u posljednjih desetak godina postale vrlo rijedak slučaj jer se djeca cijepe protiv večine tih bolesti već u najranijem djetinjstvu - budućnost i opće fizičko stanje budućih generacija pokazat će je li to bio mudar postupak ili nije) koje nam ostavljaju trajni imunitet prema određenom virusima, uzročnicima tih bolesti. Imunosni sustav svakodnevno eliminira iz opticaja i “pogrešne” stanice - stanice raka koje sadrže drukčiji softwer od normalnih tjelesnih stanica i koje su začetak raka. On to uspješno radi sve dok broj takvih stanica ne premaši njegove mogućnosti i tada se takve stanice nasele u razna tkiva gdje tvore jezgre oko kojih počinje bujati tkivo raka. Imunosni sustav je nositelj burnih reakcija odbacivanja transplantata gdje se ta reakcija zbiva na razini stanica imunosnog sutava i stanica transplantiranog organa koje bivaju prepoznate kao “tuđe”.

Zbog toga se pri transplantaciji vodi računa da davatelj organa bude genetički što sličniji primatelju jer su tada antigeni u membranama stanica daleko sličniji i izazivaju slabiju reakciju imunosnog sustava. Također se nakon transplantacije kroz dugi period daju imunospresivi koji će oslabiti reakciju odbacivanja ali, s druge strane, učiniti organizam podložan infektima.

Ponekad se funkcioniranje imunosnog sustava poremeti i okrene protiv organizma čiji dio je i on sam, dovodeći do pojave tzv. autoimunih bolesti kao što je to npr. sistemični lupus eritematosus u kojem oboljele osobe razviju imune reakcije protiv sastojaka vlastitih stanica. Ostale bolesti koje najvjerojatnije uključuju autoimunost su reumatoidni artritis, reumatska groznica i juvenilni dijabetes. Priroda i nastanak autoimunih poremećaja još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni ali se zna da može uključivati nekoliko različitih mehanizama.

U tom svijetlu možemo promatrati i alergije. Alergije predstavljaju hipersenzitivnost (preosjetljivost) obrambenog sustava organizma prema određenim antigenima iz okoliša, u ovom slučaju nazvanih - alergeni. Alergeni su često proteini ugrađeni u stijenku peludnih zrna iako se može raditi o nekim drugim tvarima raspršenim u zraku.

Histamin i upalni procesi

Alergijske reakcije obično su vrlo brze i pokazuju izuzetnu osjetljivost na prisutnost i najmanjih količina alergena. Do alergijskih reakcija dolazi u različitim dijelovima tijela (a ne u krvi), uključujući nosne prolaze i bronhije, gastrointestinalni trakt te kožu.

U reakciji sudjeluju protutijela tipa IgE. Ovi imunoglobulini se nalaze kao slobodna protutijela u krvi ili kao vezani receptori na površini tkivnih, necirkulirajučih mastocita. Uslijed reakcije vezanja IgE molekula za antigene, mastociti započinju niz reakcija i izlučuju histamin i neke druge spojeve. Histamin je neobično važan u nastajanju upalnog procesa (ne zaboravimo da je upalni proces nešto pozitivno, jedan od prvih obrambenih mehanizama tijela koji se aktivira lokalno, na mjestu prodora mikroba a glavni, krajnji cilj je onemogućiti mikrobe, uništiti ih i spriječiti da prodru dublje u organizam) i uzrokuje dilataciju malih krvnih žila (kako bi se povećala prokrvljenost i dotok što većeg broja neutrofilnih leukocita) na mjestu gdje se reakcija odvija. Uslijed toga, histamin (i neki drugi spojevi), kao odgovor na alergene, uzrokuje neke od dobro poznatih simptoma alergije: nazalnu iritaciju i kihanje, svrbež kože i suzenje očiju. Antihistaminici su spojevi koji stupaju u interakciju s histaminom i onemogućuju ga u njegovom djelovanju.  

Službena medicina na alargijeske manifestacije najčešće djeluje primjenom antihistaminika, ukoliko se radi o blažim oblicima alergije, a ukoliko se radi o težim oblicima, za koje procijeni da mogu predstavljati neposrednu opasnost po život, u obzir dolaze imunosupresivi (npr. kortikosteroidi) koji su vrlo učinkoviti u oba smisla: djelotvorno suzbijaju simptome alergije i vrlo učinkovito uzrokuju čitav niz negativnih pratećih pojava te na dulji rok uzrokuju pojavu vrlo ozbiljnih bolesti (npr. dijabetes, osteoporozu i sl.). Nažalost, oba pristupa temelje se na istom, pogrešnom načelu zapadne medicine “suprotno se liječi suprotnim”. Npr., osobama koje pate od konstipacije daje se laksativ; ukoliko je u pitanju bol, uzimaju se tablete protiv bolova, a ukoliko osoba pati od nesanice, prepisuju joj se tablete za spavanje. Naravno, ovakav pristup pruža samo privremeno olakšanje jer ne rješava stvari u korijenu.

Kako stoje stvari s injekcijama za hiposenzibilizaciju? Zar se one ne temelje na homeopatskim načelima “slično se liječi sličnim”? Nažalost, kao i kod većine ostalih cijepljenja i ova se vrsta “cijepljenja” temelji na samo jednom zakonu homeopatije, ignorirajući druga dva: u određenom vremenu samo jedna supstancija i to pripremljena u vrlo visokim razrijeđenjima - tzv. ifinitezimalnim dozama (većina homeopatskih razrijeđenja u sebi ne sadrži niti jednu molekulu određene supstancije).

Ove injekcije kao i druga cjepiva zbunjuju tjelesnu vitalnu energiju mješavinama različitih supstancija u jednoj injekciji, a pritom koriste velike količine supstancije a ne homeopatsku otopinu (zbog toga cjepivo može uzrokovati prateće negativne učinke koje homeopatski pripravci nikada ne uzrokuju). Učinci danas postojećih injekcija su u najboljem slučaju upitni: prođu godine prije nego što suzbijemo simptome učestalim supresivnim djelovanjem injekcija, a jednom kada prestanemo simptomi se vrlo brzo vraćaju.

Prehlade i peludna groznica

Postoji li neki drugi način da budemo u većem skladu s procvjetalom Prirodom? Homeopati kažu da se čitav problem osjetljivosti i alergijskih reakcija može uspješno i relativno jednostavno riješiti, ponekad za čitav život, uz pomoć homeopatije. Što homeopatija nudi kao zamjenu za antihistaminike i imunosupresive?

Jedan od osnovnih pripravaka koji tako dubinski, konstitucionalno prilazi kroničnom problemu preosjetljivosti jest PSORINUM. Njega vam može prepisati samo vaš homeopat. Ljepota ovoga pripravka je u tome što samo jedna doza dnevno, tijekom 14 dana prije nego što započne sezona alergija, može prevenirati (spriječiti) većinu alergijskih napada te drastično smanjiti intenzitet patnje u nekim drugim slučajevima.

Za one koji nemaju pri ruci svoga homeopata, postoje i drugi pripravci koji su od velike pomoći - donose trenutačno olakšanje bez popratnih negativnih učinaka. Prije svega, treba naglasiti da ne postoji jedan lijek za alergiju i peludnu groznicu. Pripravci su u potpunosti individualizirani (kao što je to slučaj sa svim homeopatskim pripravcima) prema jedinstvenoj slici pojedinog pacijenta.

Jedan od najpopularnijih pripravaka možda se nalazi baš u vašoj kuhinji. Svatko tko je ikada rezao crveni luk zna koliko to iritira oči i nos. Luk uzrokuje silovito kihanje i suzenje. Dakle, ukoliko su homeopatski zakoni točni, on bi morao biti dobar lijek za curenje iz nosa i peludnu groznicu. Zapravo, Allium cepa (obični luk) pokriva mnoge simptome obične prehlade i peludne groznice - više nego i jedan drugi pripravak. Indiciran je kod povećanog izlučivanja iz nosa, očiju, ustiju, grla. Takvi pacijenti imaju izražen pekući iscjedak iz nosa koji se pogoršava u toploj prostoriji, a poboljšava na svježem zraku i hladnom. Također, trenutačno, ali kratkotrajno, poboljšanje donosi ukoliko lice isplahnemo hladnom vodom.

Iscjedak iz očiju je obilan ali ne peče, a oči su crvene sa stalnom potrebom za trljanjem. Nasuprot tome, iscjedak iz nosa je vrlo često jedak i pekući te često uzrokuje iritaciju kože ispod nosa i pojavu crvenih, hrapavih “brkova”.

Sličan Alliumu je pripravak Badiaga. Sliku ovog pripravka karakterizira obilan, vodeni iscjedak iz nosa koji iritira i kihanje. Stanje se poboljšava toplinom (što diferencira ovaj pripravak od Alliuma).

Iz kuhinje možete otići ravno u dvorište i potražiti biljku Euphrasiu. Njezina svojstva su potpuno suprotna onima Alliuma. Blagi, vodeni iscjedak iz nosa i pekući iscjedci iz očiju. Oči toliko suze da izgledaju kao da plivaju u suzama. Ponekad se javi i žuti iscjedak iz očiju, bjeloočnice pocrvene, a zbog stalnog slijevnja suza, pocrveni i koža na obrazima. Simptomi se pogoršavaju na otvorenom zraku, sunčevu svjetlu i vjetru.