Više o kineskoj medicini

Davor Haber

Subota, 16.02.2008

“Treba liječiti bolesnika, a ne bolest” - jedna je od tvrdnji iznesenih u knjizi “Kanon unutarnje medicine Žutog Cara” koja predstavlja sintezu medicinskih i filozofskih dosega Kine, a nastala je oko 2.500 godina prije Krista. U tekstu su izneseni teorijski temelji tradicionalne kineske medicine (u daljnjem tekstu TKM) kroz učenje o jinu i jangu, teoriji o pet transformacija, učenje o energiji i meridijanima, a navode se i metode kojima se pospješuje skladno kruženje energije. Posebnost kineske medicine je njen energetski i holistički karakter, tj. uvjerenje da ljudskim tijelom protjeèe energija (Qi) kroz mrežu energetskih kanala ili meridijana. Meridijani Meridijani su prolazi koji spajaju unutarnje organe s površinskim slojem tijela, a ta činjenica nam omogućuje da stimulacijom određenih točaka po koži (tsubo ili akupresurne točke) djelujemo na bolesni organ. Prema tradicionalnoj kineskoj medicini bolest se očituje zastojem energije u organu i pripadajućem mu meridijanu. Ukoliko ovi koncepti zbunjuju čitatelja, uz malo mašte lako ih je objasniti vizualizirajući krajolik kojim protječe rijeka, s bogatom vegetacijom s obiju strana riječnog korita. Potom pokušajte zamisliti jednu iznenadnu i snažnu oluju nakon koje rijekom plove brojna debla i grane koja na određenom mjestu stvore branu i tako spriječe daljnji slobodan protok vode. Situacija u kojoj se to imaginarno područje nalazi je sljedeća: iznad brane postupno će se dizati razina vode, što će rezultirati poplavom, dok će u podrućju iza brane uslijed nedostatka vode doći do suše. Uklanjanjem zapreke, naravno, situacija se ponovno dovodi do sklada. Dovoljno je sada zamijeniti pojmove: korito rijeke je meridijan, voda je energija (Qi), virovi raspoređeni uzduž rijeke su akupresurne točke ili tsubo, oluja je bolest koja se očituje kao smanjena protočnost energije. Uklanjanje brane možemo smatrati kao primjenu neke od terapija, a u knjizi se spominju  sljedeće: - AKUPUNKTURA - metoda koju je 1979.g. priznala i Svjetska zdravstvena organizacija, a vrši se ubadanjem igala u akupunkturne toèke raspoređene uzduž prolaza 12 glavnih meridijana. Tradicija navodi 365 točaka. - MOKSIBUSTIJA - djelovanje toplinom na aku-točke, a izvodi se paljenjem mokse izravno ili posredno. Riječ je o prahu dobivenom od sasušenih listova biljke divlji pelin (Artemisia vulgaris), koji se oblikuju u piramidice ili stošce. Izravnim načinom moksu postavljamo na aku-točku, s time da ispod nje podmetnemo pločicu porculana, odnosno krišku đumbira ili češnjaka, i zapalimo. Kod posrednog načina koristi se moksa koja je sabijena u formu cigarete i koja se zapaljena drži iznad aku-točke. - TRAVARSTVO - koje je uključivalo i sastojke iz životinjskog i mineralnog svijeta. - MASAŽA - izvodi se ručno po cijelom tijelu, pri čemu treba pratiti linije i smjer prolaza meridijana. Ta metoda koristi tehnike istezanja, gnječenja, pritisaka, vibriranja, štipanja i slično, a ishodište je tuina i amma masaži te shiatsu. Knjiga “Kanon unutarnje medicine Žutog Cara” smatra se svojevrsnom biblijom za sve terapeute koji se bave holističkim i energetskim pristupom, no to ne znači da je ona najstariji tekst koji se bavi ovom tematikom. Prilikom velikih arheoloških istraživanja na lokaciji Mawangdui-ja pronađena su djela medicinske tematike (“Zubi shiyi mai juijing” i “Yin Yang shuji mai Jiujing”), koja sadrže brojne podatke o sustavu energetskih prolaza, ali još nisu dostupna javnosti. Kao poseban vid kineske energetske medicine nužno je navesti discipline poput Qi Gong-a, Tai Qi Chuan-a, vježbe “Pet životinja” i “Željezne košulje”, te brojne borilačke vještine. Zajednička karakteristika navedenih disciplina je njegovanje Qi-a, a time i osobnog zdravlja.

Zadnja Promjena ( Četvrtak, 18.03.2010 )