|
|
| Artičoka |
|
|
| Bilje i zdravlje | |
| Četvrtak, 14.02.2008 | |
|
Artičoka Obična artičoka od koje su povrtlari danas uzgojili desetak različitih varijeteta potječe vjerojatno od divljega čkalja. Počeli su je uzgajati stari Egipćani, a tek ju je posredstvom Arapa najprije upoznala Španjolska, pa Italija (u 15. stoljeću), a zatim Francuska i Engleska u 16. stoljeću. Vjerujemo kako vas nećemo uvrijediti ako vam detaljno opišemo ovog velikog rođaka čkalja i tratinčice (i on pripada istoj porodici glavočika). Od ovog se aristokratskog predstavnika biljnoga roda jedu cvjetišta i donji dio pricvjetnih listova koji ga okružuju. Od artičoke možemo koristiti sve. Obična artičoka od koje su povrtlari danas uzgojili desetak različitih varijeteta potječe vjerojatno od divljega čkalja. Počeli su je uzgajati stari Egipćani, a tek ju je posredstvom Arapa najprije upoznala Španjolska, pa Italija (u 15. stoljeću), a zatim Francuska i Engleska u 16. stoljeću. Najmanje aktivan je, nažalost, onaj dio biljke koji se jede. Ostatak je nevjerojatno gorak, naročito pogodan za poticanje izlučivanja žuči i mokraćevine (ureje). Artičoka se preporučuje prvenstveno u svim slučajevima slabosti jetre ili bubrega, napada žuči ili bubrega, žutice, ulaga (giht), gojaznosti, urtikarije, reume, astme i ekcema. Povoljno utječe na krvotok, jer sprečava nastajanje onih smetnji što ih prouzrokuje kolesterol: ovapnjenje žila, anginu pektoris, infarkt, moždanu kap...Opis biljke Biljka nalik na stričak naraste i do dva metra. Cvat joj je ljubičast. Listove sakupljamo u vrijeme cvata, korijene iskopavamo ujesen. Sušimo ih u hladu na 40°C. Upotrebljavamo je poput pelina za različite likere. Već su stari Egipćani, Grci i Rimljani artičoku izuzetno cijenili kao povrće i kao ljekovitu biljku. Artičoku možemo uživati kao povrće, možemo je samljeti i piti kao sok, a možemo piti i sok od kuhane artičoke. Berba Ako se u vašem kraju zimi temperatura ne spušta ispod 10°C, tada ne oklijevajte da posadite artičoku u vašem povrtnjaku ili čak u cvjetnjaku. Budući da ovu biljku držimo najboljim preventivnim sredstvom protiv smetnji što se javljaju u pedesetim godinama (no i mladi su sve krhkiji), toplo vam preporučujemo da uzgajate ovu biljku. Ako zato nemate mogućnosti, onda potražite pouzdanog dobavljača koji će vas snabdijevati dovoljnom količinom listova i korijena, ubranih istovremeno s biljkom, uzgajanom, koliko je to moguće, na “biološki” način (bez insekticida i pesticida). Artičoke sadite na svježem i suhom mjestu, dovoljno duboko, a ujesen ih visoko nagrnite da ih zaštitite od mraza. Listove i korijen berite ljeti. Ljekovita svojstva Regulira djelovanje jetre, čisti je i jača. Pospješuje tek i probavu. U crijevima ublažava nadimanje. Odstranjuje masnoće i kolesterol iz krvi, smanjuje ovapnjenje žila, sprečava anginu pektoris, astmu, urtikariju (koprivnjaču), moždanu kap, reumu. Snižava šećer u krvi i tako pomaže dijabetičarima da se dobro osjećaju. Regulira izlučivanje žuči. Pospješuje ozdravljenje kod žutice. Otvara žučne kanale. Ublažava napade žučnih kamenaca. Kod bubrežnih bolesnika artičoka pomaže izlučivanju uree iz krvi, a bjelančevina iz mokraće. Uspješno pomaže kod upale bubrežnih čašica i bubrežne skleroze. Kod zastoja mokraće tjera na mokrenje i pomaže kad bolesnik teško urinira. Sve informacije o liječenju na našim internet stranicama isključivo su informativnog i obrazovnog karaktera i ne služe za određivanje i postavljanje samostalnih dijagnoza ili samostalnih tretmana. Za takve stvari konzultirajte se s kvalificiranim medicinskim djelatnicima i našim alternativcima u adresaru koji su kvalificirani za riješavanje Vaših problema. |
|
| Zadnja Promjena ( Četvrtak, 28.02.2008 ) |



Vjerujemo kako vas nećemo uvrijediti ako vam detaljno opišemo ovog velikog rođaka čkalja i tratinčice (i on pripada istoj porodici glavočika). Od ovog se aristokratskog predstavnika biljnoga roda jedu cvjetišta i donji dio pricvjetnih listova koji ga okružuju. Od artičoke možemo koristiti sve. Obična artičoka od koje su povrtlari danas uzgojili desetak različitih varijeteta potječe vjerojatno od divljega čkalja. Počeli su je uzgajati stari Egipćani, a tek ju je posredstvom Arapa najprije upoznala Španjolska, pa Italija (u 15. stoljeću), a zatim Francuska i Engleska u 16. stoljeću. Najmanje aktivan je, nažalost, onaj dio biljke koji se jede. Ostatak je nevjerojatno gorak, naročito pogodan za poticanje izlučivanja žuči i mokraćevine (ureje). Artičoka se preporučuje prvenstveno u svim slučajevima slabosti jetre ili bubrega, napada žuči ili bubrega, žutice, ulaga (giht), gojaznosti, urtikarije, reume, astme i ekcema. Povoljno utječe na krvotok, jer sprečava nastajanje onih smetnji što ih prouzrokuje kolesterol: ovapnjenje žila, anginu pektoris, infarkt, moždanu kap...








